Lipedem i stres: kortizol, upale i psihičko stanje
Što je zajedničko kortizolu, upalama i pogledu u ogledalo
Za mnoge žene s lipedemom pogled u ogledalo povezan je s negativnim osjećajima. Noge izgledaju previše snažno, proporcije ne odgovaraju ostatku tijela, a unatoč vježbanju ili gubitku težine tijelo se često ne mijenja onako kako bi osoba željela.
Ono što promatračima sa strane možda zvuči kao isključivo estetski problem za oboljele može postati znatno psihičko opterećenje. Frustracija, sram, stalno promatranje vlastitog tijela ili osjećaj nelagode u vlastitom tijelu mogu godinama uzrokovati stres.
A taj stres ne odvija se samo u glavi. Na njega reagira i naše tijelo – između ostalog, lučenjem kortizola.
Što se događa s kortizolom pod stresom?
Kortizol se često naziva „hormonom stresa”. No kortizol sam po sebi nije ništa loše. Proizvodi se u kori nadbubrežne žlijezde i u tijelu ima brojne važne funkcije.
U akutnoj stresnoj situaciji lučenje kortizola raste. Tijelo mobilizira energiju i priprema se na reakciju na opterećenje. Kada situacija prođe, i sustav odgovora na stres ponovno bi se trebao vratiti u ravnotežu.
Problem može nastati kada stres nije samo kratkotrajan, nego postane trajno stanje.
Kronični psihički stres može utjecati na regulaciju takozvane hipotalamo-hipofizno-nadbubrežne osi. Ta stresna os, među ostalim, upravlja lučenjem kortizola te je usko povezana s našim metabolizmom i imunološkim sustavom.
Lipedem i upale u tkivu
Istodobno se istraživanja sve više bave upalnim procesima kod lipedema.
Istraživanja upućuju na upalne procese niskog intenziteta i promjene unutar zahvaćenog masnog tkiva. Pritom se, među ostalim, proučavaju promjene masnih stanica, imunoloških stanica, krvnih žila i strukture tkiva.
Međutim, važno je razlikovati lokalne upalne procese u tkivu od klasičnih pokazatelja upale u krvi.
Lipedem ne znači automatski da svaka pacijentica, primjerice, mora imati znatno povišenu vrijednost CRP-a. Upalne promjene mogu se odvijati lokalno u tkivu, a da uobičajene krvne pretrage pritom ne moraju nužno pokazivati odstupanja.
Kada vlastita slika o tijelu postane izvor stresa
Kronični stres može utjecati na različite procese imunološkog i upalnog sustava. Kortizol pritom ima važnu ulogu, no povezanost je složenija od tvrdnje „više stresa znači više kortizola, a time i više upale”.
Kod dugotrajnog stresa može se promijeniti regulacija između živčanog, hormonskog i imunološkog sustava. Znanstvena istraživanja stoga kronični psihički stres povezuju s promijenjenom regulacijom upalnih procesa.
Za osobe s lipedemom ta je povezanost osobito zanimljiva: ako se u oboljelom masnom tkivu već odvijaju upalni procesi niskog intenziteta, dodatna dugotrajna izloženost stresu može biti još jedan čimbenik koji utječe na opće tjelesno blagostanje.
To izričito ne znači da stres uzrokuje lipedem. Jednako tako, lipedem se ne može „izliječiti” pozitivnim razmišljanjem ili smanjenjem stresa.
Kada vlastita slika o tijelu postane izvor stresa
Tako za mnoge oboljele nastaje začarani krug koji je teško prekinuti.
Lipedem mijenja tijelo. Upravo noge, bokovi ili ruke, unatoč gubitku težine, mogu ostati izrazito nesrazmjerni gornjem dijelu tijela. Mnoge pacijentice uz to osjećaju bol, osjetljivost na pritisak, težinu u udovima ili imaju sklonost nastanku modrica.
Zbog toga pogled u ogledalo može iznova potaknuti negativne misli:
„Zašto moje noge izgledaju ovako?”
„Zašto se upravo ta područja gotovo uopće ne mijenjaju vježbanjem?”
„Zašto se ne osjećam dobro u vlastitom tijelu?”
Ako takve misli mjesecima ili godinama postanu svakodnevna pratnja, mogu znatno pridonijeti psihičkom opterećenju.
Tome se mogu pridružiti negativni komentari iz okoline, neuspješne dijete ili višegodišnje iskustvo da se tegobe ne shvaćaju ozbiljno. Neke žene iza sebe već imaju dugu povijest samooptuživanja prije nego što im se uopće postavi dijagnoza lipedema.
ŠTO MOŽE POMOĆI U SMANJENJU OPTEREĆENJA STRESOM?
Upravo je zato važna sljedeća poruka: pacijentica nije sama odgovorna za svoj lipedem.
Smanjenje stresa, kretanje, kvalitetan san ili pozitivniji odnos prema vlastitom tijelu ne zamjenjuju medicinsko liječenje bolesti.
Međutim, mogu biti dio cjelovitog pristupa životu s lipedemom. Jer uz samu bolest treba uzeti u obzir i psihičko opterećenje koje život s kroničnom bolešću može donijeti.
Nije riječ o tome da morate preko noći zavoljeti vlastito tijelo. Umjesto toga, male promjene mogu pomoći da tijelo manje doživljavate kao svakodnevnog protivnika.
Zato cjelovit pristup lipedemu ne bi trebao biti usmjeren isključivo na izgled nogu. Jednako je važno pitati se: Kako se pacijentica osjeća u vezi sa svojim tijelom i bolešću?
Pogled u ogledalo ne bi se svakoga dana trebao pretvarati u borbu.
Jer kod lipedema nije riječ samo o tome kako tvoje tijelo izgleda – nego prije svega o tome kako se u njemu osjećaš.
